Islam


 

Islam u  Podveležju

 

Skoro je općeprihvaćeno mišljenje kako se pojava islama u Hercegovini a time i u Podveležju dešava osvajanjem Hercegovine od strane Osmanske Imperije u drugoj polovici 15. Vijeka.

Kao godina osvajanja Hercegovine (Huma) navodi se 1465. a posljednji vladar iz predosmanskog perioda u Hercegovini Stjepan Vukčić Kosača umire godinu dana kasnije 1466.

Međutim, proučavajuci mnoga djela iz historije koja pominju područja Balkana i njegova stanovništva njihovih života, navika i sl. jasno je kako se o prisustvu islama na prostoru Bosne,a i Hercegovine govori već puno ranije prije dolaska Osmanlija.

Tri su inače vrlo rasprostranjena načina širenja islama od njegova  samog povijesnog početka u sedmom stoljeću, sa prostora današnje Saudijske Arabije: vojni, trgovački i sufijski

Primjera za sve tri se mogu naći u historijskim dokumentima koji se bave ovim područjima.

Već početkom desetog vijeka se pominju Slaveni kao vojnici u muslimanskoj Španiji  ili kao posebne garde na nekim dvorovima muslimanskih vladara u sjevernoj Africi.

Trgovina je oduvjek najbrže razvijala komunikaciju među narodima, a obzirom na položaj Hercegovine koja je istodobno i primorski i kopneni kraj jasno je da su ovim područjem prolazili trgovci sa svih strana.

Uz činjenicu da su muslimani osvojili Siciliju jos u devetom vijeku, a također se pominje osvajanje primorskih gradova Bar i Ulcinj u devetom vijeku od strane Saracena, kako su nazivali muslimane Španije koja je u to vrijeme jedno od najvecih muslimanskih uporišta,  jasno je koliku snagu, utjecaj i premoć su  imali  na moru.

Sufizam se na podrušju Bosne pominje već od  13. stoljeća,  sa dervišima kao predstavnicima sufizma koji  su svakako među najzaslužnijim za opće širenje islama, a  Bosna kao multireligijska sredina i u to doba brzo ih je prihvatila.

Međutim prateći općeprihvaćene pisane tragove o ovoj temi samo prisustvo islama u području Podveležja se veže za dolazak Osmanlija i smrt Hercega Stjepana.

Obzirom da se kao godina smrti Hercega Stjepana pominje godina nakon dolaska Osmanlija na ovo područje, navest ćemo i mišljenje koje kaže kako je i on sam umro kao musliman jer podatci koji govore o smrti hercega Stjepana u Herceg Novom ili Dubrovniku nisu pouzdani niti se sa sigurnošću zna mjesto njegova groba. Naravno da je začuđujućae kako da se ne zna i nije obilježeno mjesto smrti niti ukopa  najvećega vladara tog perioda na području južne Bosne. Poznata je činjenica kako su Osmanlije pobjeđene vladare redom pogubljivali što se za Hercega Stjepana nigdje ne navodi, niti se pak navodi bitka koja je prethodila osvajanju Hercegovine.Sve je više ličilo na mirni prijenos vlasti bez sukoba i neprijateljstava. Kao potvrda toga se navodi podatak kako  sin Hercega Stjepana vrlo brzo napravio karijeru na Osmanskom dvoru.

 

 

Naime sin Herceg Stjepana je Ahmed pasa Hercegović Kosača obnašao najviše dužnosti u tadašnjoj Osmanskoj Imperiji, a svakako među njima najvažniju funkciju Velikog vezira ili što bi danas odgovaralo funkciji predsjednika vlade. (ne kantonalne ili federalne nego vlade tada najveće svjetske sile).

U suglasju s tim je i mišljenje da su tadašnji stanovnici Podveležja koje neki historičari pominju kao stočare Hercega Stjepana prihvatili vjeru svojih pretpostavljenih.

Tragovi religije islama iz ranijeg perioda  se ne mogu naći na ovome području jer se nastanak vjerskih objekata, a na osnovu kojih bi se moglo govoriti o religiji, na području Podveležja veže za novije datume devetnaestog i dvadesetog vijeka.Jedan od najstarijih  mejtefa u Podveležju je i mejtef MEĐU MLAKAMA između sela Do i Patkovića i njegovi ostatci se i danas mogu vidjeti.

Svakako da bi posebno istraživanje na ovu temu polučilo bolje rezultate od onih koje do sada imamo.

Na području Podveležja danas svako selo ima mesdžid ili mejtef uz tri dzamije u Svinarini, Kružnju i Kokorini.

Mejtef na Kričanjama se nalazi između mahala Gosta i Krhana.U Dobrču je također obnovljen mejtef kao i pod Šipovcem. Mejtef je i u  Dolu u funkciji. Još su tri mejtefa na ovome području: mejtef na Polju u Banjdolu i Gornjem Kružnju.

Kao vakif mejtefa u Podveležju pominje se Hasan beg Lakišić koji je odredio da se iz sredstava u iznosu od 50.000 groša dadnu izgraditi mejtefi u selima Podveležja te je na to ime uvakufio u Mostaru tri kuće i dućan da se od tih prihoda imaju plaćati mutevelije mejtefa. Do kada se ta vakufnama provodila nije nam poznato ali se znalo da Podveležci mutevelije barem poslije drugog rata nisu imali nadoknadu za svoj rad. Bilo bi zasigurno vrlo važno kada bi se ova vakufnama u potpunosti rasvijetlila i otkrila kako zbog vakufa tako i zbog vakifa.

Danas se džuma namaz klanja u džamijima u Kružnju i Svinarini i obje džamije imaju stalne imame koji obavljaju dnevne namaze.U mahalskim mejtefima se klanjaju teravije uz ramazan.

Valja napomenuti još jedanput da su svi vjerski objekti na području Podveležja srušeni od strane JNA i srpsko- crnogorskog agresora početkom rata 1992.godine.

 

 

Kanaet napominje u svoj knjizi „Podveležje i Podvelešci“ da je dzamija u Svinarini napravljena 1836. godine.

 

IMAMI U PODVELEŽJU

Imamsku službu na području Podveležja su posebno do iza drugog svjetskog rata obavljali imami koji su bili rođeni u Podveležju i živjeli na tam području te obavljali imamski poziv. Sama ta činjenica da su

 

bili osposobljeni za posao imama za što se trebalo pohađati jedna od priznatih medresa ,a tada ih je u Mostaru bilo više, dovoljan je dokaz koji protuvriječi tvrdnjama nekih historičara koji su pisali kako u Podveležju do završetka drugog svijetskog rata nije ni bilo pismenih ljudi.

Ovdje navodimo imena Podveležaca koji su obavljali imamsku dužnost na području Podvoležja u okvirnom periodu 19. I 20. vijeka

Imena je po sjećanju prenio hadži Alija Jelovac onako kako se on sjeća svih koji su se pominjali iz Podveležja a bili su „hodže“:

Hodža IBRO GOSTO

Hoža OSMAN KRHAN

Hodža HALIL KRHAN

Hodža MUJO ŠPAGO

Hodža IBRO ISIĆ

Hodža IBRO ISIĆ-Lulušić

Hodža AHMET EF. JELOVAC

Hodža BEŠIR PINTUL

Hodža MUJO PEKUŠIĆ

Hodža SMAIL EF. SMAJKIĆ

Hodža SALIH EF. SMAJKIĆ

Hodža DERVO SMAJKIĆ

Hodža AHMED EF. SMAJKIĆ

Hodža OSMAN FAJIĆ

Hodža HUSO FAJIĆ

Hodža AVDO ZLOMUŽICA

Hodža ALI EF. ZLOMUŽICA

Hodža HALIL TULE

Hodža HASAN TULE

Hodža HUSO HUSNIĆ

Hodža OSMAN MEMIĆ

Hodža SALIH DEDIĆ

Hodža HUSO DEDIĆ

Hodža MURAT MRNĐIĆ

A prvi visoko obrazovani teolozi i imami poslije drugog sv.rata koji su završili sarajevsku Gazijinu medresu su bili

SELIM EF. JELOVAC

SEID EF. SMAJKIĆ

MURAT EF. DEDIĆ

 

Hadži Alija pominje još dvojicu pošli su u medresu u Mostaru ali su umrli još mladi: MUJU ŠPAGU umro mlad na planini u Umoljanima i ARIF SMAJKIĆ.

Radovat ćemo se svakome novom saznanju i drugim imenima ako ih neko poznaje ili pak pojedinostima o ovim navedenim kako bismo ih pribilježili.

Ljudskim mjerilima se ne može izmjeriti doprinos koji su ove hodže i imami ostavili svome narodu i kraju.Mi samo molimo Boga dragog da ih nagradi najboljom nagradom kod Sebe za sve ono što su učinili na Njegovom putu trudeći se da se Božija riječ čuje, očuva, uči i dalje prenosi  Podveležjem.

Od sedamdesetih godina se već počinje sve viši broj učenika da se upisuje u Medresu Gazi Husrev-begovu u Sarajevu da bi nakon završetka rata i otvaranjem Medrese u Mostaru ovaj broj se umnogostručio te je danas na desetine svršenika Medrese iz Podveležja od kojih neki rade kao imami na području Mostara, a mnogi su nakon završene Medrese našli druga zanimanja i poslove.

Nastojat ćemo da ovdje zabilježimo sve one Podvelešce koji su na polju izučavanja i očuvanja časne božanske vjere dali svoj doprinos.

 

 

 

ostatci dzamije u Svinarini nakon rata
ostatci dzamije u Svinarini nakon rata
dzamija u Svinarini prije rata
dzamija u Svinarini prije rata
dzamija u Kokorini
dzamija u Kokorini
dzamija u Donjem Kruznju
dzamija u Donjem Kruznju