Povijest


PODVELEŽJE

 

PODVELEŽJE je teritorijalna oblast ili području koje se pruža na potezu od jugo-istok prema sjeverozapadnom  podnožju planine VELEŽ.

Po samome imenu Podveležja jasno je da je dobilo ime po planini Velež, a za samu planinu Velež ne postoje pisani podatci odakle je dobio ime.

Podveležje je sastavljeno od više sela koja omeđuju ovo područje i to Kokorina sa jugoistočne strane na samom kraju planine Velež i na njenom početku sa sjeverozapadne strane sela Dobrč koje odvaja Podveležje od Bijelog Polja, te Kričanje prema Mostaru.

Sela koja čine Podveležje se u literaturi različito nazivaju kako po imenu tako i po broju.

Jevto Dedijer jedan od prvih koji su pisali o Podveležju u svome djelu „Hercegovina“ Podveležje je podijelio na slijedeća sela:

 Kričanje, Dobrč, Šipovac, Do, Svinjarina, Banjdo i Kružanj.

Prvo selo do Mostara je Gornje Opine (negdje se pominju kao Hopine) i u njima žive porodice Gosta jedne od najstarijih podveleških porodica.

Kričanje koje je odmah uz Goste pripada Gornjim Gnojnicama, mahala 8 kilometra udaljena od Mostar i  tu su samo Krhani.

U Dobrču su porodice Marića i Ćorića te Đulimani Puce

 

Gornje Gnojnice naseljavaju porodice Isić Maksumić ,Puce, Juklo i Špago.

Iako su Gornje Gnojnice i Do praktično jedno selo ipak se u većini navode odvojeno.

 

U Dolu su Jelovci, Marići Macići i Puce.

 

Svinarina pokriva najšire područje Podveležja i tu su porodice Jelovac, Marić, Feriz, Pekušić, Pintul, Nožić, Smajkić , Husnić i Boškailo 

 

Selo poslije Svinarine je Banjdo i dijeli se na dvije mahale Mali i Veliki Banjdo. U Velikom Banjdolu su porodice: Zlomužica, Jelovac, Fazlić,Tule i Brkan

 

Mali Banjdo naseljava samo porodica Husnić

 

Na Polju su Marić, Fajić, Voljevica i  Brkan

 

Donji Kružanj: Maksumić, Dedić,Voloder,Crnalić,Memić,Puce.

 

Gornji Kružanj:Tojaga, Crnomerović, Husić

 

Kokorina: Pobrić, Količić, Zuhrić, Šuta , Husić, Begović, Mušinović, Voloder, Marić,Maksumić

 

Ovim kratkim pregledom porodica koje žive u Podveležju jasno je da  na ovom  području živi ukupno 54 porodica gdje se neka prezimena ponavljaju u različitim selima,a ipak nisu u međusobnoj rodbinskoj vezi.

Naravno ovo su podatci koji su bili uglavnom aktuelni do 1992. godine odnosno do početka rata u Bosni i Hercegovini tako da je danas sitacija nažalost priličito izmjenjena, te su mnoge mahale prazne a veliki broj prezimena i njihovih nosilaca više ne žive u Podveležju i male su šanse da će više ikada živjeti.

 

OBRAZOVANJE

Do drugog sv. rata obrazovanje u Podveležju se svodilo najvećim dijelom na vjersko.

Naime na tom području su rađali se živjeli i djelovali kao imami i učitelji Podvelešci koji su se obrazovali najviše u tadašnjim mostarskim medresama.

Do 1992.godine u Podveležju je Osnovna škola „Omer Maksumić“ izgrađena u Svinarini godine 1949. Imala je tri  isturena odjeljenja.Jedno u Dobrču od prvog do četvrtog razreda, drugo u Kružnju od prvog do osmog razreda i treće u Kokorini. Odjeljenje u Dobrču su pohađalli učenici iz sela Kričanja Dobrč i Gornjih Gnojnica. U  Svinarini  gdje je bila smještena uprava škole bili su đaci od Dola mahala koje pripadaju Svinarini te Malog Banjdola, dok je odjeljenje u Kružnju okupljalo djecu iz Gornjeg Banjdola i  Kružnja te u Kokorini djeca iz Kokorine.

Škola je počela sa radom 1944. Godine u prostorijama mejtefa u Svinarini a također se u Dobrču koristio prvobitno mejtef da bi 1949.godine bila izgrađena nova zgrada škole u centru Svinarine i nazvana je po narodnom heroju poginulom u drugom svjetskom ratu, u borbama oko Prozora Omeru Maksumiću.

Broj djece u školi je varirao u različitim vremenima tako da je prije rat u ovoj školi u sva tri odjeljenja škole od 1 do 8. razreda bilo i do 350 djece. Danas je ta slika puno drugačija, napravljena je nova zgrada škole u Svinarini na mjestu stare puno veća i ljepša nego prijašnja ali na žalost sa vrlo malim brojem polaznika tako da danas od prvog do osmog razreda ukupno ima oko pedesetak učenika.

Odjeljenje škole u Dobrču nakon  poslijeratnog povratka u  Podveležje nije aktivirano.Svake godine je i u Svinarini sve manje djece dok u Kružnju je gotovo zatvorena škola.

 

INFRASTRUKTURA

Kada je Podveležje dobilo put?

 Stari put koji je postojao kroz Podveležje i vodio gotovo istom linijom kao i danas je zamjenjen novim asfaltnim godine 1965.  Ovdje je zanimljiva napomena kako je rađen taj put. Naime ono što je danas teško i pretpostaviti jeste da su put probijali mještani Podveležja. Svako je selo dobilo određenu trasu koju je trebalo prokrčiti i uraditi vlastitim snagama i sredstvima. Nikoga se nije pitalo za imovinsko pravne odnose nego je jednostavno određeno kuda će da se pravi i tačka. Zanimljivo niko se od Podveležaca nije bunio, što oni inače vole ponekad, a što li zaboga?

To je priča o putu koji je građen od Buska do Dobrča dok je put uz Forticu iz Mostara napravila Austro-Ugarska Monarhija nakon okupacije BiH.Taj put su Austrijanci pravili sami tj. nisu tražili angažman lokalnog stanovništva i služio im je za obilazak vojnih postaja na Merdžan Glavi, Svetigori i Guberači.Put je inače vodio preko Šipovca na Brasinu i najvjerovatnije služio Austrijancima za izvlačenje šume sa Veleži. Da je asvaltiran poslije 2. sv. rata kažu da je zasluga rahmetli Džeme Bijedića.

 Struja je razvedena ranih sedamdesetih godina tačnije 1971. godine. Prije rata  tj. do 1992. godine  bila je razvedena telefonska linija  na Kričanjama. U Svinarini je osim osnovne škole postojala zgrada ambulante, pošte kao i objekat doma kulture koji je iako izgrađen nikad nije do kraja doveden do kraja i djelovao.

Također u Svinarini je izgrađen pogon predionice „Đuro Salaj“ koji je upošljavao određeni broj radnika iz Podveležja.

Danas je obnovljena zgrada škole, ambulante,i pošte. Dom kulture još nije izgrađen kad će ne znamo.

U centru Svinarine djeluje i radi motel „Sunce“ koji putnicima namjernicima nudi topli kutak zimi ,a odmorište ljeti. Tu su dvije novootvorene kafane  u kojima se prekraćuju dugi ljetni dani ali počesto još duže zimske noći.

Izgrađen je novi magistralni put od Buska preko Kružnja, Banjdola ,Svinarine gotovo do Šipovca. I nadamo se da će se nastaviti preko čitavog Podveležja. Potrage za izvorima vode koji bi riješili vodosnadbijevanje ovoga kraja traju još uvijek.

Ako imate kakva saznanja gdje bi je moglo biti (vode) na području Podveležja molimo da nam javite bez obzira na čemu se ta saznanja temeljila.Bilo da su to stare priče, predanja (jezera u Veleži) bilo da ste sanjali odakle izvor udara sve može biti korisno.

 

PORIJEKLO IMENA U PODVELEŽJU

Malo se zna kao je nastao najveći broj imena mjesta podveleških.Sam naziv planine Veleži je također teško ustanoviti. Postoji mišljenje da je ime Velež dobio ime po staroslavenskom božanstvu Velesu zaštitiniku stada, a po kojemu je i nazvan stari makedonski grad Veles.

To mišljenje je također podložno kritici obzirom da su još Stari Rimljani imali svoj naziv i ime za Velež koje se sreće u literaturi, a Rimljani su na ovim prostorima prisutni bili već od drugog vijeka.

A sami Rimljani su svojim dolaskom smijenuli Grke koji su tri stoljeća prije njih već naseljavali ova područja. Kak navodi Kanaet kada govori o starim bunarevima u Podveležju da ih Podvelešci nazivaju „grčkim“ bunarima

Starorimski naziv za Velež je Vecenicus s tim da bi stari Rimljani uglavnom zadržavali već postojeće nazive, posebno one ženskog roda dok bi onim muškog ili srednjeg roda dodavali nastavak us ili um. Zanimljivo za Velež jeste da je teško odrediti kojem rodu pripada po nazivu dali muški ili ženski, ponekad je u oba roda spomenut(a).

 

Podveležje je jasno ime dobilo po Veleži, no nazivi podveleških sela su s druge strane višestruko zanimljivi i zagonetni .Još ni u jednoj studiji historijskoj ili pak knjigama koje govore o Podveležju ne nalaze se objašnjenja otkuda su došli nazivi ovih sela.

Za Svinarinu se jedino pominju neka mišljenja i tvrdnje odakle je došao naziv ovog centralnog podveleškog sela. Naime Jevto Dedijer u svojoj Hercegovini nudi priprosto objašnjenje kako je došlo do naziva ovog sela i to na način da je on dodajući slovo j u nazivu dobio ime  SvinJarina.

To naravno dovodi u vezu sa svinjama, objašnjavajući kako su tu lokalni stanovnici čuvali svinje za Hercega Stjepana i tako je selo prozvano Svinjarinom. Nažalost taj naziv iako u potpunosti netačan i vjerovatno namjerno podmetnut od pomenutog autora se vrlo bio raširio i ukorijenio u upotrebi čak i od samih Podveležaca. Međutim činjenice historijske u potpunosti odbacuju ovakav nastanak naziva Svinarine, jer je poznato kako su bogumili kojima je pripadao Herceg Stjepan izbjegavali jedenje mesa, posebno svinjskog. Sam uvid u starost naselja Podveležja nam jasno govori kako je ovo područje bilo naseljeno od davnina, te je sigurno i tada tj. prije Hercega Stjepana imalo nekakvo ime i obilježje.  Sam teren Podveležja nije pogodan za držanje domaćih svinja, koje se kao domaće životinje pretežno drže u ravničarskim krajevima, a i za čuditi je se kako bi stanovnici tog kraja pristali nakon prihvatanja islama da im se mjesto zove takvim imenom, obzirom na odnos muslimana prema svinjama i svinjskom mesu.

Takvom logikom bi se kazalo da su se u Kokorini uzgajale koke ili na Patkovićima patke što je priličito neozbiljan pristup.

Cilj i namjera Dedijerova djela se nazire jasno iz samog njegovog naziva „Naselja srpskih zemalja, Hercegovina antropogeografske studije“ u izdanju Srpske kraljevske akademije u Beogradu 1909. godine. Dakle sam naziv djela kojima se Hercegovina naziva“ naseljem srpskih zemalja“ jasne su tenzije posrbljavanja Hercegovine još tada. Takva intencija je još očitija kroz samo djelo kada govori o nasilnim preobraćenjima na islam pravoslavnog stanovništva, a pritom ne pominjući bogumile niti usput, a poznato je da su upravo Bogumili (Patareni) bili dominantna većina u Bosni, a posebno u Hercegovini koja je bila njihovo posljednje utočište nakon prisilnog pokrštavanja i progona kako od strane Rima i katoličanstva sa zapada tako i Srbije i pravoslavlja sa istoka.

Stoga treba jasno istaći ovakve podmetnute zablude razobličiti ih i odbaciti kao pogrešne.

Drugo mišljenje o nastanku naziva centralnog podveleškog sela jeste da je dobilo ime po SVINARIMA što je stari naziv i ime za graničnike i granično područje. Stariji Podvelešci su Kanaetu pričali kako je taj naziv došao u jezik, naime granice sela i imanja su se označavale „hudutima“,a koje Podvelešci nazivaju SVINARIMA .Bili su napravljeni od hrastovine ,a koje je najviše bilo u to vrijeme u Svinarini.Inače se pominje kako je Podveležje bilo prije puno bogatije šumom. Riječ „huduti“ je arapskog porijekla i znači granica (had-hudud) te je stoga jasno da je prvobitna riječ granice Svinar zamijenjena vremenom sa hudutima ali je naziv mjesta ostao kao takav. Danas se svinari ili huduti ne postoje u Podveležju jedino preostali su graničnici koji razdvajaju imanja vlasnika pod imenom MRGINJI.

Pojedini nazivi su došli po samom položaju sela ( Do, Polje ) dok većini drugih je vrlo teško utvrditi porijeklo naziva podveleških sela, a što u svakom slučaju govori o starosti naselja i naseljenosti ovog područja.

Kroz ove radove ćemo nastojati zajednički prikupiti više informacija o samim imenima, porijeklima mjesta ili pak stanovništva podveleških sela.

Poment ćemo ovom prilikom i sama prezimena koja gravitiraju ili su prije rata 1992. godine postojala u Podveležju, neka ostane zabilježeno i sačuvano od zaborava jer su mnoga prezimena čiji nosioci su stotinama godina živjeli na području Podveležja nestala iz njega i mala je vjerovatnoća da će se ikada ponovo naseliti u njemu.

 

PORODICE U PODVELEŽJU I IMENA

U Podveležju je do 1992. godine zivjelo oko 3500 stanovnika.Na potezu od Mostara prema Nevesinju preko Podveležja su živjeli ili danas žive slijedeće porodice.

GORNJE OPINE:  

Porijeklo porodice Gosto je prema mnogim historičarima vrlo tajnovito i zanimljivo.Čak će neki ustvrditi da Goste svojim izgledom i fizionomijom u potpunosti odudaraju i razlikuju se od ostalih stanovnika Podveležja.Njihovo ime je također neobično, te će ga neki povezati sa „gosti-gost“ a to su predvodnici bogumila starih Bošnjana.

Historijski izvori pominju Radivoa Gosta neki čak kao i osnivača grada Mostara, a poznat je bio kao visoki plemić na dvoru Hercega Stjepana i njegov lični zastupnik.Da li su Goste osnovale Mostar što je mišljenje koje je također zastupljeno u nekim historijskim djelima i jesu li oni najstariji Podveležci ili su pak doselili iz daleka (neki pominju Čečeniju) su pitanja na koja će se nekada i pronaći odgovor. Možda i od samih Gosta.Kanaet pominje kako njihovo prezime, predanje i istorijski podatci upućuju na njihovo davno porijeklo. Oni se kaže Kanaet po svojoj tamnoj puti i fizionomiji odvajaju od svih ostalih Podveležaca te bi ih on mogao uvijek prepoznati među drugima. Goste javite se.

GORNJE GNOJNICE:

Gornje Gnojnice imaju više mahala i zaseoka i jedno od prostranijih sela u Podveležju. Tu spadaju mahale Kričanje, Isići,  Šipovac i Pucina mahala. Tako stoji u administrativnim dokumentima iako u praksi je malo drugačije jer se ime Gornje Gnojnice može sresti još samo na poštanskim pismima i mahala Isića se ne izdvaja više iz Dola a Puce iz Šipovca. No prva porodica poslije G.Opina i Gosta su Krhani.

KRHANI su na Kričanjama i Kanaet će kazati kako su se oni „okrhali“ i da su se doselili iz Hodova. A okrhali  su se jer su bili velika porodica koja se vremenom jako smanjila. Pozivajući se na Dedijera kaže kako su preci Krhana od Obradovića. Koliko je ta informacija tačna ostaje da se utvrdi.Tada ih je bilo šest domaćinstava na Kričanjama i nema ovog prezimena u drugim djelovima Podveležja.

Ono je također karakteristično za imena podveleških porodica jeste da ih manji broj završava sa IĆ (Marić, Memić,Smajkić, Husnić) što je jaka karakteristika velikog broja slavenskih imena ili imena čiji se nastanak veže za određenu osobu iz prošlosti ili pak je karakteristika velikog broja onih koji su primili islam i nazvani tada po imenu koje je dobio prvi prelaznik na islam ili pak svojim zanimanje kao naprimjer Mehmed-Mehmedović, Selim-Selimović, Alija-Alić itd.

Porijeklo takvih imena je naravno lakše utvrditi nego li prezimena koja su karakteristična za Hercegovinu i koja u svom nazivu ne otkrivaju moguću povezanost sa utemeljiteljima kao prethodni slučaj.

Takvi nazivi i imena vuku porijeklo iz dalje prošlosti najvjerovatnije još iz ilirsko-keltskog perioda.

U mahali Do koja dijelom pripada Gornjim Gnojnicama žive Isići i jedna porodica Maksumića. Maksumić je doselio s gradske ,dok se za porodicu Isić ne navodi porijeklo, a Kanaetu kako kaže nisu ni Isići mogli ispričati odakle je poteklo prezime. On samo pominje kako ih je 12 kuća (1935 g.) a u nazad sedamdeset godina bile  su kaže samo tri kuće i to Salihova,Omerova i Mešanova. te kaže kako su starosjedioci pozivajući se na Dedijera.Pričali su mu kako su im preci čuvali stoku Hercega Stjepana što upućuje na njihovo bogumilsko porijeklo.

 

U mahali Šipovac su tri prezimena i to Špage, Puce i Jukle.

Špage su po Kanaetu doselili u Podveležje iz Dubrava i imaju zajedničko porijeklo kao i Krhani od Obradovića, a što je svakako upitno i diskutabilno.Špaga muslimana ima još u Ljubuškom gdje se može tražiti veza u porijeklu kao i u varijanti ovoga prezimena Ališpago.Kanaet ih spominje kao dobrostojeće u Podveležju.

Za Jukle se navodi kako su oni od starosjedilaca u Podveležju te su sami pričali kako su krajem osamnaestog vijeka doselili pod Šipovac sa Ravnica koje su tada pripadale Podveležju te su po predanju i oni bili stočari Hercega Stjepana.

U ovoj mahali je još porodica Puca i općenito mišljenje za njih kao i za Puce koje žive u susjednoj mahali (Kanaet pominje devet domaćinstava), jeste da su oni doselili iz Dračevica odnosno Gnojnica.

 

SVINARINA (danas PODVELEŽJE)

Centralno selo u Podveležju jeste Svinarina koja je nakon posljednjeg rata preimenovana u Podvelež.

Prva mahala u koja pripada ovome selu jeste mahala Do i u Dolu koji potokom razdvaja Gornje Gnojnice od Svinarine su Jelovci, Marići, Macići i Puce. 

 

 

DOBRČ: 

U Dobrču su porodice Ćorić, Marić, Puce, Đuliman

Za porodicu Ćorić i njihovom porijeklu razilaze se u mišljenjima Dedijer i Kanaet. Po Dedijeru Ćorići su starosjedioci u Dobrču (on ih naziva Ćurićima) iiako obojica navode kako ovu porodicu u planini nazivaju Bašićima te iz toga izvodi zaključak kako su Bašići, kojih kako kaže muslimana ima jedino u Podveležju, porijeklom iz Posušja od Bašića katolika. Međutim poznato je da Bašića ima još na ovom području i to u Vranjevićima i za njih se navodi kako potiču iz Nevesinja što protivrječi gore navedenim tvrdnjama o Posušju i prelasku katolika na islam.Ako su Ćorići od Bašića i zašto je u međuvremenu promijenjeno prezime te odakle je uistinu porijeklo ove porodice su pitanja o kojima ćemo nadati se zajednički diskutovati.

 

Porodica Marić

Prezime Marić je jedno od najčešćih prezimena koja se susreću u Podveležju i to gotovo na cijelokupnom ovom prostoru od Dobrča do Kokorine.

Porijeklo porodice Mariće će Dedijer vezati za Bijelo Polje odnosno Vrapčiće. Kaže kako su Marići starosjedioci i ima ih šest kuća.No važno je napomenuti razliku u izgovoru prezimena Marić jer Marića ima i katolika po Hercegovini čije porijeklo vežu za Maru i akcenat je na početku riječi na slovu A, dok je kod muslimana akcenat u sredini riječi na slovu I Mariić.

U bratstvo Marića koje vuče zajedničko porijeklo Dedijer ubraja Mrnđiće, Fajiće i Pintule iako će za ove reći da su Puntuli doselili iz Žulja i nemaju ništa zajedničko sa ostalim Marićima.

Za Đulimane se navodi da su doselili u Dobrč za vrijeme okupacije oko 1878. godine iz Plužine.

Puce su kažu doselile iz Dračevica u drugoj polovini devetnaestog vijeka.

Dedijer navodi da ih je početkom 20. vijeka bilo sedam kuća dok Kanaet bilježi 1935. godine samo jednu kuću a 1953. godine tri kuće.